• KERAMEIKON

  • ART

  • Current
Peter Weihs

Rođen 1940. u Mödlingu/Donja Austrija. Studirao na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beču (Keramika i figurativna plastika).
Majstoricu za keramiku završio kod prof. Leinfellnera.
Diplomirao je 1961. kad  dobiva i nagradu grada Beča.
Od 1972. do 1991.godine profesor je keramike na  Academie des Beaux-Arts u Kinshasi u Zairu.
Tek nakon što je u toj zemlji nastupila teška politička i gospodarska situacija i nakon što je rad na tamošnjoj akademiji postao nemoguć ,odlučuje se na povratak u domovinu.
1997. gostujući je profesor na Visokoj školi za primijenjenu umjetnost u Beču. Slijede studijski boravci u Senegalu, Obali slonove kosti i Meksiku.
Sudjeluje na simpozijima u Austriji, Mađarskoj, Hrvatskoj i Srbiji.

 

 

U knjizi ispunjenoj crtežima i posvećenoj dragim prijateljima iz KIN la BELLE, umjetnik piše:

Za vrijeme svog četverotjednog boravka u lipnju 1999. u Kinshasi, glavnom gradu Demokratske republike Kongo, zadržao sam svoju već dugo održavanu naviku da crtam, u jutro uz doručak. Smatram to dobrom vježbom za prste i opuštanjem kao dobrim početkom dana. Nakon ovakve kreativne gimnastike za prste i glavu posjećivao sam svoje poznanike i prijatelje. Imao sam i ugovor prema kojemu sam trebao prikupljati slike koje pripadaju stilu narodnog slikarstva (Peinture Populaire).
Ta traženja i posjeti odvodili bi me u mnoge različite dijelove toga grada poput:
NDJILI, MASINA, LEMBA, LIMETE, BARUMBU, KALAMU, GOMBE, LINGWALA, KINTAMBO, BANDALUNGWA, NGIRI-NGIRI, NGALIEMA, MAKALA, BINZA itd.
Sve su to dijelovi grada koji su mi bili poznati kao i njihovi  trgovi, ulice, kuće, trgovine, tržnice, barovi i kafići, gdje su svuda stanovali ili radili moji prijatelji i poznanici. Mnogi od njih su odselili ili su umrli. No mnogi od njih još su ustrajali čekajući, nadajući se nekom poboljšanju svoje gotovo bezizgledne situacije.
To promijenjeno stanje i atmosfera tih meni tako poznatih mjesta nakon devet godina što sam bio odsutan, sada je obilježavala tuga a djelom i bol a to je imalo tako malo zajedničkog s mojim sjećanjima. Držana, grad sve se rastvaralo i raspadalo poput nepečene glinene posude pod djelovanjem vode.
Tim sam se više divio svojim koji su nastojali zadržati vjerovanje u budućnost i snagu. Unatoč bobi za preživljavanje susretali su me s veseljem i srdačnošću, istinski i prijateljski. U nadi da će doći do promjene njihovog sadašnjeg teškog položaja želim da ono dobro i vrijedno u tom društvu opet dobije na značenju,
Da grad opet postane onako živahan, sa svojim nasmiješenim ljudima, njihovom glazbom i druženjem, kako sam ja to jednom imao sreću doživjeti.
U tu svrhu posvećujem sve ove crteže svojim dragim prijateljima u KIN la BELLE-u.

Uz izložbu u Mödlingu kritičari su napisali:

Peter Weihs slika i crta slike napučene  izmaštanim bićima. Mozaik je to plošno sastavljenih
tijela, pri čemu se pričinjava da likovi naizmjence lete, plešu ili čak plivaju.
(Erika Patka)

Slikar, crtač i keramičar Peter Weihs prikazuje opsežno zgusnuto djelo koje osvaja svojom uvjerljivošću.
Peter Weihs je vrlo rano pronašao svoj stil dosljedno ga izgrađujući. Iako nije ostao pri nekom čvrstom
govoru oblika, svojim crtežima svojim slikarstvom i keramikom pokazuje izraziti rukopis, nezamjenjivi potez majstora.
… Njegovo slikarstvo uvjetuje crtanje, jer oboje mu je potrebno da bi radio  skulpturalno. Značenje pojedinih radova postaje nam zbog toga jasnije ako poznajemo njegove različite radove.
Slike Petera Weihsa pripovijedaju priče. Figuralni svjetovi osvajaju list, naseljavaju svijet koji list predstavlja. Kao da izlaze sami iz sebe u unutar samoodabranog okvira, kao da nadiru; iako su naravno ograničeni, crteži se nude kao koloplet smanjenih bajkovitih bića, geometrijskih figura, nemogućih spojeva, čija se zgusnutost vidi pravo i potvrđuje tek u slikarskom prijenosu i razradi.
(Haimo L. Handl)

 

 

Iz  ogromne obuhvatnosti njegovih stvaralačkih mogućnosti odvaja se kod Petera Weihs jedan zajednički nazivnik.
Njemu svojstvena dinamika kojom gradi sliku združuje se sa sadržajno bremenitim jezikom simbola, čiji rječnik smo spremni izučavati. Pri tome je dobro da se opustimo i prekrižimo opterećenje stvarnog svijeta i da iz sebe
izvučemo skriveni raspon za poeziju. Tada se plodovi pretvaraju u plodnost, crte u odnose, boje u emocionalne
prostore: metafore životnih doživljaja….
(Oswald Stimm)

Herbert Lachmayer piše također:
… Tako viđene, njegove slike i skulpture, proizvode napetost koja proizlazi iz geste unutarnjeg stava, uslijed čega postaje razumljivo da konstruktivno i organsko mogu estetski koegzistirati a da se to ne mora zahvaliti bljutavom
integracijskom kompromisu.

 


 
18.07.2019 - 21:34