Bruna Dobrilović predstavlja kolekciju predmeta realiziranih keramičkom tehnologijom. Radi se o razradi ideje neuobičajenog servisa za kavu ili čaj. Amorfne forme zadovoljavaju uporabni predumišljaj. Kreiranje je zaustavljeno na granicama zdjele, podloška, tanjurića, vaze šalice. Iako su obilježeni kreativnošću,
autorica nije pretjerala u oblikovanju. U dizajnu nalazimo otklon prema etno, prirodnim,slučajnim oblicima.
Radeći na projektu, Bruna je duboko zašla u kreativne vode, pa je serija radova likovno atraktivna.
Ovi predmeti mogu se predstaviti kao objekti idovoditi u različite odnose. To, što su zamišljeni kao uporabni, nije prepreka drugačijem vizualnom doživljaju. Oni su oblici sami po sebi.
Autorica odbija bilo kakvu geometrijsku ili oblikovnu strogost. Izvedeni rascjepi i perforacije u materijalu, uz drugo polazište, tj. po formi, asociraju na Lucija Fontanu. Ovdje perforacije dobivaju funkciju. Bruna često «šije» pukotine kožnim vrpcama. Kombinacije i kožnih vrpci u nekim je slučajevima funkcionalna a u nekim sasvim estetski element. Ovo spajanje tehnologija rezultira neuobičajenim radovima.
Kolor je sveden na dvije ne-boje: crnu i bijelu. Izbor boja i odluka za čišćenje od drugih mogućnosti koloriranja doprinosi izražajnosti cijelog projekta. Bruna nije zavedena mogućnostima emajla. Kolor je podređen obliku, pa su predmeti likovno čisti. Ova dosljednost doprinosi doživljaju elementarnog oblika predmeta.
Modernistička kolekcija «BLACK&WHITE» staloženošću privlači promatrača na ogled. Osjećamo potrebu za uzimanjem
predmeta u ruku ili poigravanja kožnom vrpcom. Ovo je autoričin prvi javni nastup, pa joj čestitamo na originalnom i uspjelom predstavljanju…

Jednostavan predmet autorice Brune Dobrilović sastavljen je od ploča i starih, rukom rađenih čavala.
Objekt može funkcionirati kao trodimenzionalni koherentni predmet ili kao prostorni kolaž elemenata od kojih je sačinjen, Autorica predmet osmišljava kao mogući uporabni predmet sa delikatnom funkcijom odlagališta neplaćenih računa. Likovna čistoća sastavljivog objekta nije okrnjena mogućom upotrebnom funkcijom. Ponuđene su nam ispovjedne
reminiscencije, zaustavljanje životnih  tijekova kod prozaičnog problema plaćanja računa. Moramo plaćati tu istu energiju čiji smo djelići i mi sami. Iskonstruirane svote složene su u apartnom predmetu. Autorica komentira naopako postavljen civilizacijski normativni ciklus.

 

Izvrstan rad na temu vatre sačinila je Bruna Dobrilović. Ona koristi keramičku tehnologiju koja je ovisna o vatri.
No, njoj to nije predmet problematiziranja. Autorica razmišlja o vatri s ritualnih pozicija. Koristeći pretpovijesnu elementarnu tehnologiju, ona oblikuje stožaste oblike. Na jednog od njih instalira metane žice koje iz njega vire u prostor u svim pravcima. Spontani tijek linije žica simulira vatru, energiju, emanira zračenja. Oko drugog stožastog oblika postavlja stilizirane ljudske figure u krug. Prema navodima autorice, centralni oblici zrače energiju poput ognjišta. Tako su pred nama dvije instalacije koje imaju snažan arhetipski prizvuk.
Krug u tlocrtu središnjih predmeta i ljudske figure postavljene u krug, predstavljaju instinktivno obrednu situaciju.
Emitiranje topline i energije s centralnog mjesta dosjetljivo je predstavljeno, naročito u radu s metalnim žicama.
Ovaj snažni rad sasvim jednostavno, minimumom elemenata emitira toplu, ljudskom biću neophodnu energiju.
To je autorica i željela postići.