O temi i izložbi

Kad izgovorimo riječ IGRAČKA naša prva asocijacija najčešće je, kod većine nas, bljesak  sjećanja na neki naš «fetiš» iz djetinjstva, osjećaj ugode i radosti, topline, ljubavi i sigurnosti…
Obično su uz to prisutne i kolorističke senzacije, odjeci zvukova, pamćenje opipa, dodira i milovanja, nesvjesno pamćenje začetaka nastajanja i gradnje prijateljskih odnosa pa i klice majčinskih osjećaja. Tu su i čežnja, zanos, velike maštarije…
Prisutne su i suze, prve patnje, prepirke i nesporazumi s roditeljima, braćom ili prijateljima…
Prva takmičenja, prve pobjede i porazi, ljutnja i razočaranje pa i bijes kao projekcija i odraz nemoći da se adekvatno reagira na stvarni izazov ili poticaj. S igračkom  nesvjesno simuliramo život i uvježbavamo prve životne korake i ponašanja. S igračkom  rasplamsavamo maštanja i otvaramo prostrane i uzbuđujuće svjetove. Dok smo zveckali, šuškali i razgovarali ili pak pjevali  svojoj igrački, dok smo kombinirali, konstruirali, slagali, nizali  ili gradili, veselili se živahnim bojama, polako smo uvođeni u bogatstvo raznolikosti i mogućnosti života koji se otvarao pred nama.
Dobro je ako se nismo zaboravili igrati i ako smo si dozvolili da u sebi zadržimo djeličak djeteta i njegove nadobudnosti.
Ovom smo izložbom željeli potaknuti sve one koji su sačuvali dijete u sebi da ga probude. Nismo očekivali  upotrebnu igračku već rad koji je inspiriran igračkom i onim što ona u nama potiče. Dozvoli smo različite materijale i odbacili ograničenja i jednoobraznost…
Željeli smo probuditi sjećanje na to  da je i u najdubljoj ljudskoj prošlosti bilo mjesta za igračku pa bila ona kamenčić, grudica, grančica, vlat trave, životinjica ili pak pištaljka, zvečka, glineni ili drveni kipić ili krpeni smotuljak.. Željeli smo maštovite, slikovite i poticajne radove koji će u komunikaciji s promatračem probuditi njegove vlastite asocijacije i maštanja a prije svega radost …
Preko šezdest umjetnika iz Austrije, Belgije, Crne Gore, Italije, Njemačke, Slovenije, Srbije i naravno, Hrvatske, odazvalo se na naš poziv.
Dobili smo čudesnu raznovrsnost stilova, boja, materijala i kombinacija. Pridružili su nam se i učenici viših razreda IV osnovne škole u Varaždinu i svježinom svoje mašte upotpunili ovu razigranu izložbu. Stvoren je i svojevrsni etno-kutić,  po prvi put na izložbi imamo i lutkaricu ali i kiparski izraz u kamenu koji se dobro  uklopio u koncepciju.
Dokazalo se da otvorenost prema različitosti donosi dobrodošle novosti i inducira dalje nove ideje i poticaje.
Ova izložba nosi naslov KAO IGRAČKA a sedma je u nizu izložbi pod naslovom KERAMEIKON &prijatelji koje naše Udruženje održava svake godine kao svojevrsnu smotru godišnjeg stvaralaštva svojih članova ali i drugih dobrodoških umjetnika. Ovaj put, osim Grada Varaždina, izložbu je podržalo i Ministarstvo kulture RH.

Blaženka Šoić Štebih,
predsjednica KERAMEIKONA,
Hrvatskog keramičarskog udruženja
i članica IAC-a, Međunarodne akademije za keramiku iz Ženeve