u organizaciji HDLU Rijeka u Galeriji Juraj Klović

Kritičke tekstove u katalogu izložbe napisali su:

Stanko Špoljarić :


…U novom ciklusu u centru pažnje je drvo. Stabla kojima Roce daje simboličku konotaciju, Sadržajne su slojevitosti jer su i znak vitaliteta, prostor pod njima mjesta sabiranja, ambijent pogodan za osobnu meditaciju. Sve te činjenice privukle su Rocea stablu kao konkretnosti i pojmu, obliku prisnosti i strahopoštovanja. Roce ga komponira u centru scene svakog traveja složene slike, kao jedinku u zbiru srodnih, okružujući ih raskošnim bordurama, površinama bogate strukture. U mozaikalnosti rasporeda skladne ritmičke pokrenutosti svaki segment ima i samosvojnost,i upućen je na cjelinu koje je sastavnica i manja ili veća reljefnost prepletenih niti, s približavanjem plohe ornamentalnom.

Višnja Slavica Gabout:


..U svijetu hrvatske keramike Boris Roce slovi kao eksperimentator. Eksperimentator koji uvijek teži novom i drukčijem, koji spaja medije, prožimlje i uravnotežuje stilske pristupe, ponire u materiju i nudi višeznačno višeslojno isčitavanje.

Nora Novak iz časopisa CETATEA, Rumunjska:

Boris Roce se nameće snagom i dinamizmom (…) igra nam odaje nešto važno o samom činu stvaranja koji je duboko vezan za princip igre… Bilo da se radi o «igri sa staklenim perlama» (Herman Hesse) ili o eksperimentu na ploči za klesanje, uspjeh i radost čina stvaranja uvelike ovisi i o isključenju principa racionalnosti. Upravo u onim trenucima sanjanja, lebdenja, opijenosti gubljenja sebe, umjetnik ima najveće šanse za pristup nadahnuću. Nadahnuće ne ovisi o volji Čovjeka. Za «dolazak muza» prije treba stvoriti stanje umirenja misli. Boris Roce nam otkriva «tehniku» gubljenja sebe dobivenoj strogim poštivanjem zakona igre, toliko potrebno pravom umjetniku-majstoru…

 

 

Višnja Slavica Gabout:

 

… Boris Roce je umjetnik koji njeguje poseban odnos s glinom. On glinu zna «osluškivati» i u glinu «uranjati». Zato su likovne poruke koje on prenosi ovim medijem vrlo sugestivne, ali isto tako i slojevite. Zbog visoke osjetljivosti za prirodu glinene materije i za pažljivo odmjereni dijalog plastičnih, pikturalnih i taktilnih elemenata njegovih keramika- objekata i instalacija, radovi Borisa Rocea neobično su uravnoteženi. Dotiču se onih posebnih sfera misaonosti, ali i poetičnosti, svojom jednostavnošću i elementarnošću likovnog vokabulara, te njegovom krajnom pročišćenošću – onim znanim stvaralačkim pristupom «manje je više» ostavljajući neobično upečatljiv likovni dojam…
Upravo ta uravnoteženost, smirenost i rafinirana jednostavnost forme osnovne su značajke likovnog izričaja ovoga autora, između ostalog i kao odraz njegove osobne sklonosti meditaciji i kontemplaciji. Pritom njegov pristup formi je keramičarski, a površini grafičarski…
…Njegova keramike tako je istodobno i asocijativno-oduhovljena i zbiljno taktilna, ali i konceptualna, a to je sve skupa ipak stavlja uz bok suvremenim skulpturama/reljefima i instalacijama, jer širina koju time obuhvaća bliska je ne samo svijetu znane, nego i onome «pomaknute(što stavlja u suvremeni «trend») logike razmišljanja…
…U keramiku stalno unosi nove postupke, nove pristupe i nove recepture, ponajviše one vezane za tehniku raku i sve njene varijante (horse raku i goli raku), jer raku je najdirektnije vezan za životnu filozofiju koje je Roce pobornik, a to je čovjekova uravnoteženja s prirodom i njegova skladna odnosa s osnovnim prirodnim elementima-zrako, zemljom, vodom i vatrom. Izvorni raku, koji nije tek dekorativna tehnika kakvom je danas mnogi smatraju, nego je plod cijele jedne filozofije – one zen, daje umjetničke radove profinjena savršenstva u kojima se prožimlju materija i duh čovjek i priroda…