Predgovor katalogu, 2004.
Fotografije: Mladen Penev, Erik Egerer i Lukas Beck
Prijevod s njemačkog: Blaženka Šoić Štebih

Pogled na razdoblje od proteklih pet godina pokazuje da je Rosemarie Benedikt nastavila raditi u raznim pravcima. U knjizi «Keramika priča» [Keramik erzählt] iz 1999. godine, u posljednjem poglavlju, nalaze se svijetle posude  čije su stijenke pretežno prekrivene cvjetovima ili životinjskim figurama. Ti su elementi odsada oblikovani trodimenzionalno, nakupljeni i na taj način stiješnjeni u skulpturalne  tvorevine. Minijature riba, ptica, kamila ili mačaka međusobno su protkane kao na prostiraču i priopćavaju nam iznenađujuću dinamiku, unatoč izvjesnoj monumentalnosti. Povorka riba kao da se oslobodila i nestaje u prostoru…
Po prvi puta izranjaju i ljudske figure i lica između životinja kao «svjetlosna bića», koje se kao zaštitnike faune, može naći u mitovima Meksika ili Australije. Likovi se pojavljuju reljefno oivičeni različitim plavim tonovima ili pak bivaju urezani poput crteža i zatim obojeni.
Crtanje i slikanje na papiru za Rosemarie Benedikt predstavlja u isto vrijeme eksperiment i vježbu opuštanja. Stranica za stranicom, ispunjavaju se njene bilježnice za skiciranje mnogostrukošću oblikovnih elemenata, koji u obilju  postaju samostalne slike. Profinjeno,  uvijek novim kompozicijama boja i u nezamjenjivoj ritmici vođenja kista. Ovakav način izražavanja preskače s papira na keramičku površinu i donosi boju i pokret u svijet malih bića. 
«Minijature» uvijek imaju mjesta u stvaralaštvu umjetnice. Kao solisti, u paru ili u malim grupama zbijaju šale na poklopcima njenih doza. Cirkuski akrobati nagomilani jedni na druge, uhvaćeni u kolo ili u međusobnom veselom lovu, vrlo su duhoviti. Ponekad ih se postavlja na nabrekle posude kao duhovit efekt. Kod toga je mali nosorog, uz mačku, najmilija životinja u tom društvu, on prati sve faze rada. U novije vrijeme njegovo se svijetlo tijelo pojavljuje kombinirano s crno zelenom bakarnom glazurom koja ga u kolorističkoj  suprotnosti dijeli na dvije polovice.
«Mačkoljudi» su sada narasli do duljine lakta i stoje odmjereno u nizu. Ljubazni a uz to puni napete snage, osvajaju  odmah naše simpatije. « Leo i Laetitia Luchs « zajedno nose veliku ribu… Ovdje je Rosemarie Benedikt prvi put radila u raku tehnici, staroj japanskoj tehnici paljenja koja dopušta da površina popuca.
Među svim mekim oblicima posljednjih godina «čamci» nose posebno jaki naglasak. Svijetle posude sa glatkim stijenkama  samo ponekad omekšane malim čvorovima ili rogovima - oštrim rubovima i šiljatim kutovima čine u svojoj redukciji i jednostavnosti upadljivi kontrast prema slikovitoj radosti boja i obilnoj množini figura  na drugim objektima. I opet je zakoračen novi put.
Živahnost i svježina radova svjedoče o otvorenom duhu i temperamentu koje se otvara prema novome. Preskakanje u različite umjetničke medije poput slikarstva, crtanja, tekstila i keramike uvijek iznova donosi nove poticaje. Rad na unikatu s jedne strane i na proizvodu za industrijsko korištenje ( oblikovanje za industriju kakva je napr. tvrtka Villeroy&Boch) s druge strane,  dovodi  do neprestanog izazova. Veliko duhovno i emotivno obogaćenje pri tome predstavlja redoviti kontakt  umjetnice s mladim nadolazećim snagama. Neprestani dijalog  za obje je strane plodonosan i donosi novi polet. Rosemarie Benedikt kod toga nastavlja u najboljem smislu riječi, tradiciju Univerziteta za primijenjenu umjetnost ( prije Škola za umjetnički obrt) kao što je već dokazala i Waltraud Neuwirth koja se inspirirala duhom mjesta ( genius loci), i time je postala srodna umjetnicama legendarnih bečkih radionica.
Svoj odnos prema mladima svjedoči ovom knjigom (katalogom) koja je grafički uobličena u uskoj suradnji sa studentima profesora Waltera Lürzera. Alva Unger, Christo Penev i Mladen Penev prenijeli su uz pomoć kompjutorske obrade slika svijet Rosemarie Benedikt u jednu novu dimenziju i stvorili dražesne prijelaze i kontraste koji mogu potaknuti nekonvencionalni načina gledanja…