Poziv na  izložbu pod naslovom

KAO IGRAČKA

Pozvani su svi umjetnici, ne samo keramičari, da sudjeluju na izložbi koja će se održati od 18. prosinca (decembra) 2010. do 15. veljače (februara) 2011. u KERAMEIKONOVOM STUDIJU ZA KERAMIKU u Križanićevoj ulici u Varaždinu a tokom 2011.  i u drugim galerijama.

Svaki kandidat može prijaviti do 5 radova najkasnije do 15. studenoga (novembra) 2010. na adresu:

KERAMEIKON,
Križanićeva 13
42000 Varaždin
(Hrvatska)

Prijava treba sadržavati:

1. popunjenu prijavnicu  s osobnim podacima, kratkom biografijom i kratkim opisom (statement) umjetnikove ideje vodilje: ispričaj svoju malu priču ili  sjećanje…
(prijavnica )

2. svaki umjetnik može prijaviti do 5 radova čije dimenzije ne smiju prelaziti dimenzije od 
30x30x30 cm; dozvoljeni su svi materijali i njihove kombinacije ( keramika može biti samo jedan od primijenjenih materijala);

3. za svaki prijavljeni rad po dvije fotografije na kojima je rad snimljen pod različitim kutovima. Kvaliteta fotografija ( u JPG ili TIF formatu i rezolucije od najmanje 300 piksela) mora omogućiti reprodukciju u katalogu izložbe;

4. dokaz o uplaćenoj kotizaciji od 200 kn za članove KERAMEIKONA ili 250 kn ( 30 EURA) za umjetnike koji nisu članovi KERAMEIKONA.

Nekoliko riječi  o temi izložbe KAO IGRAČKA

Kad izgovorimo riječ IGRAČKA naša prva asocijacija najčešće je, kod većine nas, bljesak  sjećanja na neki naš «fetiš» iz djetinjstva, osjećaj ugode i radosti, topline, ljubavi isigurnosti…
Obično su uz to prisutne i kolorističke senzacije, odjeci zvukova, pamćenje opipa, dodira i milovanja, nesvjesna pamćenje začetaka nastajanja i gradnje prijateljskih odnosa pa i klice majčinskih osjećaja. Tu su i čežnja, zanos, velike maštarije. Tu su prisutne i suze, prve patnje, prepirke i nesporazumi s roditeljima, braćom ili prijateljima… Prva takmičenja, prve pobjede i porazi, ljutnja i razočaranje pa i bijes kao projekcija i odraz nemoći da se adekvatno reagira na stvarni izazov ili poticaj. S igračkom  nesvjesno simuliramo život i uvježbavamo prve životne korake i ponašanja. S igračkom smo rasplamsavamo maštanja i otvaramo prostrane i uzbuđujuće svjetove. Dok smo zveckali, šuškali i razgovarali ili pak pjevali  svojoj igrački, dok smo kombinirali, konstruirali, slagali, nizali  ili gradili, veselili se živahnim bojama, polako smo uvođeni u bogatstvo raznolikosti i mogućnosti života koji se otvarao pred nama.
Dobro je ako se nismo zaboravili igrati i ako smo si dozvolili da u sebi zadržimo djeličak djeteta i njegove nadobudnosti.
Ovom izložbom želimo pozvati sve koji su sačuvali dijete u sebi da ga probude.
Ne očekujemo upotrebnu igračku već rad koji je inspiriran igračkom i onim što ona u nama potiče.
Dozvolimo si različite materijale i odbacimo ograničenja i jednoobraznost…
Sjetimo se da je i u najdubljoj ljudskoj prošlosti bilo mjesta za igračku pa bila ona kamenčić, grudica, grančica, vlat trave, životinjica ili pak pištaljka, zvečka, glineni ili drveni kipić ili krpeni smotuljak…
Očekujemo maštovite, slikovite i poticajne radove koji će u komunikaciji s promatračem probuditi njegove vlastite asocijacije i maštanja a prije svega radost …